Dok zima neprikosnoveno caruje, meni pada na pamet supa od ječma (ili geršle). Onako, malo gušća, fino začinjena, nakon koje se dobija dodatni energetski podsticaj. Razgovaram sa Natašom, ona čita o beta glukanima. To su jedinjenja koja podstiču imuni sistem na što bolje funkcionisanje. I smijemo se, jer se među namirnicama koje sadrže beta glukane nalazi i ječam.
U njemu je malo kalorija, ali dosta vlakana – tu su topiva i netopiva. U topivim vlaknima se nalazi gorepomenuti beta glukan, koji se smatra zaslužnim za snižavanje ukupnog, kao i LDL holesterola u krvi. Topiva vlakna takođe učestvuju u smanjenju apsorpcije šećera, čime se umanjuje rizik od nastanka šećerne bolesti tipa 2. Šolja kuvanog ječma ili četvrtina šolje nekuvane ječmene prekrupe ili pola šolje nekuvanih ječmenih pahuljica imaju u sebi približno dovoljnu količinu beta glukan topivih vlakana.
Inače, beta glukan (po definiciji dugolančani polisaharid) ima sposobnost aktivacije imunog sistema. Može da se dobije iz gljivice kvasca, ima ga u još nekim gljivama (reishi, čaga, shiitake, maitade), u nekim algama, u ječmu i zobi. Smatra se najsnažnijim prirodnim aktivatorom i stimulatorom imunog sistema.
Ječam ima i netopiva vlakna koja pomažu uspostavljanju redovnog pražnjenja crijeva i utiču na ravnotežu crijevne mikroflore, što je značajno za dobro zdravlje organa za varenje.
Hrana bogata vlaknima daje duži osećaj sitosti, a to je korisna informacija za one koji žele da postanu i ostanu vitki.
Možete da jedete oljušteni ječam, ječmene pahuljice ili proizvode od ječmenog brašna.
U ječmu su minimalne količine holesterola i drugih masnoća. Zato su tu vitamini: niacin (vitamin B3), tiamin (vitamin B1), selen, gvožđe, magnezijum, cink, fosfor i bakar. Antioksidanti i fitohemikalije zaslužni su za smanjenje rizika od bolesti srčano – sudovnog sistema, od šećerne bolesti i od tumora.
Gdje sve može da se „smjesti“ ječam? Kao kaša, za doručak, uz dodatak bobičavog crvenog voća i koštunjavog voća, cimeta i meda, javorovog sirupa ili malteksa.
Malteks je ječmeni sirup koji se dobija iz ječmenog slada i to je jedan fini prirodni zaslađivač koji nešto sporije podiže nivo šećera u krvi.
Dalje, ječam može da se koristi kao zamjena za pirinač ili tjestenine u salatama sa raznim povrćem, uz dodatak malo pavlake, na primjer.
I meni lično najdraža varijanta – supe i variva, gdje se kuva sa povrćem po želji. I kada se dodaju đumbir, kurkuma i biber – dobijate energetsko - imunološkog džokera.
Nekada se mnogo više pila, a sada nepravedno zapostavljena – ječmena kafa (mješavina ječma i cikorije), u kombinaciji sa mlijekom - odličan hranljiv i zdrav napitak za sve generacije.
Još kod starih Grka i Rimljana, ječam su jeli sportisti, jer se vjerovalo da daje snagu i izdržljivost. Moj djed mi je pričao da su u vojsci (a to je bilo prije drugog Svjetskog rata) često dobijali geršlu. Sada imamo i naučno objašnjenje za to.